OSNOVNI PODACI O LAZAREVCU
Lazarevac je jedna od 17 beogradskih opština. Ime je dobio 28. juna 1889.(15. juna po starom kalendaru). *Po izjavljenoj zelji njegovih stanovnika*, na predlog ministra unutrašnjih dela, kraljevi namesnici u ime Njegovog Velicanstva Kralja Aleksandra Prvog, doneli su odluku o novom imenu do tada bezimene varošice. Te godine je proslavljana 500-godišnjica Kosovskog boja i novo ime je doneto u cast cara Lazara. Lazarevac se prostire 55 kilometara jugozapadno od Beograda u pitomoj šumadijskoj Kolubari, na ravnicarsko – brdovitom terenu i to na raskrsnici puteva prema Beogradu, Arandjelovcu, Mladenovcu, Ljigu i Valjevu.
U neposrednoj blizini grada su Ibarska magistrala i pruga Beograd – Bar. Ovaj teren sastoji se od tri doline vremenom nastale duz recnih tokova Turije, Peštana i Onjega koji se ulivaju u Kolubaru. Nešto dalje su planine Rudnik, Kosmaj, Vencac i Bukulja. Klima je umereno kontinentalna sa prosecnom godišnjom temperaturom vazduha 11,4 0C.
Postoje brojni materijalni dokazi o nastanjenosti ovih krajeva u paleolitu. Arheološka istrazivanja su otkrila keramicke predmete vincanskog tipa. Predmeti pronadjeni u Velikim Crljenima i Arapovcu ukazuju na postojanje naselja u bakarnom dobu. U lokalitetu Kalenic – Livade otkriveni su ostaci kuce datovane u 3300 g.p.n.e.
Pocetkom naše ere ova oblast se nalazila u sastavu rimske imperije. O tome svedoce ostaci rimske vile iz 4. veka n. e. u lokaltetu Crkvine. Kada su Turci osvojili Srbiju ovaj kraj je ušao u sastav Smederevskog sandzaka, kasnije Beogradskog pašaluka.Turski putopisac Evlija Celebija, prolazeci kroz ove krajeve, pominje sela Trbušnicu, Dudovicu i Cibutkovicu kao gusto naseljena sa dobro obradjenim njivama. Ratovanja Austrije i Turske (1683-1699) dovela su do seobe Srba, medju njima i stanovnika ovog kraja, preko Save i Dunava.
Pozarevackim mirom Austrija je pod svoju vlast uzela severnu Srbiju u ciji sastav je ušao i ovaj kraj. Povratak dahija 1799. doneo je strahovladu pa se nekoliko vidjenijih knezova 1803. sastalo u manastiru Bogovadja i odlucilo da se digne ustanak. Da bi to sprecili Turci u drugoj polovini 1804. pogube ugledne knezove medju kojima kneza Stanoja (Mihailovica) iz Zeoka i Hadzi-Ruvima, arhimandrita manastira Bogovadja. U pripremanju ustanka znacajnu ulogu su imali pop Ranko Mitrovic iz Rudovaca, Aleksa Lazarevic iz Šopica, knez Aksentije Miladinovic iz Cibutkovice, knez Sima Markovic i Milisav Camxija iz Borka. Jedno vreme sedište Praviteljstujušceg sovjeta, vrhovnog ustanickog tela i najvišeg organa vlasti srpske drzave bilo je u manastiru Bogovadja.
Kada je podignut drugi srpski ustanak mnogi ljudi iz ovog kraja su se borili protiv Turaka, sve do proglašenja nezavisnosti 1878.U prvom svetskom ratu u lazarevackom kraju je vodjena Kolubarska bitka. Od 16. novembra do 15. decembra 1914. godine na mestima Covki, Vracem brdu, Celijskoj i Zupanjackoj kosi, kod Šopica, Lazarevca i Konatica, austrougarska vojska je strahovito potucena i za 12 dana proterana iz Srbije. Pobedonosna taktika srpskog vojskovodje vojvode Zivojina Mišica, jedinstven primer defanzivno-ofanzivnog manevra, proucava se u vojnim akademijama širom sveta.U kripti crkve Svetog Dimitrija, cija gradnja je otpocela 1938., pohranjene su kosti poginulih u bici – 20000 srpskih i 30000 austro -ugarskih vojnika, što je jednstven primer u svetu. U drugom svetskom ratu Lazarevac i okolina oslobodjeni su u septembru 1944.
Drugu polovinu 20. veka obelezava nagli razvoj industrije (rudarstvo i energetika), veliki priliv stanovništva i modernizacija svih oblasti gradskog zivota.