Prva profesionalna nastavno-naucna geografska institucija u Srbiji formirana je 1893. godine. Te godine, posle odbrane doktorske teze – Das karstphänomen, u Becu, Jovan Cvijic je osnovao Geografski zavod pri Istorijsko-filozofskom fakultetu Velike škole, koja je 1905. prerasla u Univerzitet u Beogradu. Od svog nastanka Geografski zavod, preteca sadašnjeg Geografskog fakulteta, postaje inicijator razvoja geografije i nosilac organizovanih naucnih istrazivanja u razlicitim delovima Balkanskog poluostrva, narocito u oblasti izucavanja naselja, stanovništva i geomorfologije. Ubrzo nakon toga, 1910. osnovano je Srpsko geografsko društvo, prvo udruzenje geografa na Balkanu.
Pre osnivanja Geografskog zavoda, geografija u Srbiji predavala se kao nastavni predmet na Velikoj školi, kao i u osnovnim i srednjim školama. U to vreme vaznu ulogu u prikupljanju geografskih znanja i širenju geografskih ideja, za koje se pre moze reci da su zabeleške nego prava naucna znanja, ima više putopisaca, knjizevnika i kulturnih radnika: Joakim Vujic, otac srpskog pozorišta, sa više dela – Novejše zemljopisanije (1825), Putešestvije po Serbiji (1826), Putešestvije po Ungariji, Valahiji, Moldaviji, Besarabiji, Hersonu i Krimu (1833) i drugim; Vuk Stefanovic Karadzic, veliki srpski reformator u oblasti kulture i njegovo delo Geograficesko-statisticesko opisanije Srbije (1827); cordje Magaraševic sa delom Putovanja po Srbiji (1827); Dimitrije Tirol – Politicko zemljopisanije (1832); Jovan Gavrilovic – Recnik geografijsko-statisticni Srbije (1846); Jovan Dragaševic, pukovnik, koji je od 1880. godine predavao na Liceju geografiju sa etnologijom – Prinos za geografiju Srbije (1873); Milan c. Milicevic – Knezevina Srbija (1876), kasnije (1884), Kraljevina Srbija, Vladimir Karic – Srbija (1887) i drugi.
Osnivanje Geografskog zavoda na Velikoj školi moze se smatrati pocetkom razvoja naucne geografije u Srbiji i ostalim srpskim zemljama. Za relativno kratko vreme, zahvaljujuci, pre svega, Jovanu Cvijicu i njegovim ucenicima, od kojih su poseban ugled uzivali Petar Jankovic (1893–1957), geomorfolog, Rista Nikolic (1877–1917), antropogeograf, za koga je medju Cvijicevim saradnicima postojala ocena da je bio ”najtalentovaniji Cvijicev djak,” Jevto Dedijer, antropogeograf, koji je postigao znacajne rezultate u izucavanju Hercegovine, i drugi, srpska geografska škola se snazno afirmisala zauzimajuci istaknuto mesto, a u nekim segmentima i vodece, u evropskim i svetskim okvirima.
Od osnivanja do danas, beogradska geografska škola ima vodece mesto u razvoju naucne geografije i primeni naucnih rezultata u razlicitim podrucjima društvene prakse, kao što su: prostorno planiranje, urbanisticko planiranje, ruralno planiranje, zaštita i unapredjenje zivotne sredine i druge. Geografske ideje, koncepcije i sveukupna dostignuca vremenom su se širila i van Beograda. Tako, još u Cvijicevo vreme 1922. godine osnovana je Katedra za geografiju pri ondašnjem Filozofskom fakultetu u Skoplju, koja je kadrovski i teorijsko-metodološki tesno bila povezana sa geografskim centrom u Beogradu; 1963/64. je osnovana Katedra za geografiju u Prištini (kao organizaciona jedinica Filozofskog fakulteta u sastavu Univerziteta u Beogradu) kojom rukovodi akademik Atanasije Uroševic itd. Isto tako, formiranje i drugih geografskih institucija i asocijacija u srpskim i jugoslovenskim zemljama, u prošlosti i novije vreme, praceno je snaznom podrškom – kadrovskom i materijalnom, i sveukupnom pomoci iz našeg prvog i vodeceg geografskog naucnog centra u Beogradu. S obzirom na to moze se slobodno reci da je sadašnji Geografski fakultet u Beogradu, koji nastavlja tradiciju Cvijiceve geografske škole, inicijator i nosilac razvoja i afirmacije naucne geografije u Srbiji i mnogim susednim zemljama.