Izmedju dva svetska rata, 1919-1941. god, stomatološku zdravstvenu zaštitu u Beogradu, Srbiji i Jugoslaviji obavlja mali broj doktora medicine, od kojih su neki bili specijalisti za bolesti usta i zuba. Krajem trece decenije pojavljuje se nekoliko zubnih lekara (dr med. det.), koji su završili stomatološke fakultete u Evropi i Americi.
U Beogradu je posle II svetskog rata 1945.-1952. godine radilo samo 108 zubnih lekara. Pri ovakvom stanju, u ovoj oblasti medicinske nauke, moralo se traziti hitno rešenje osvog, zaista, goruceg problema. Smatralo se da stomatološki fakulteti treba da izgradjuju strucnjake-zdravstvene radnika koji bi, pored opšteg medicinskog obrazovanja, savladali savremenu stomatološku materiju, kroz teorijsku i prakticnu nastavu, kako bi se osposobili da samostalno deluju na ovom polju nauke.
Iz tih razloga Vlada Narodne Republike Srbije, na osnovu cl. 79. donela je Uredbu o osnivanju Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Akt su potpisali predsednik Vlade NRS dr Blagoje Neškovic i ministar Vlade NRS predsednik Komiteta za naucne ustanove, Univerzitet i visoke škole NRS Milka Minic.


